Nikada proljeće nije bilo tako varljivo kao ove godine.

Došlo je rano i prevarilo cvijeće koje je ranije procvjetalo. Onda se proljeće skrilo i pustilo da hladnoća i mraz uđu u prirodu koju su neugodno iznenadili. Zavaralo je i ptičice koje su glasno cvrkutale najljepše pjesme, a onda malo utihnule kao da su im se note smrzle.

Jedino se Jurjevo nije dalo prevariti. Dojahalo je na nevidljivom konju, dotaknulo grane bukava koje su razlistale i pokucalo na mnoge prozore i vrata.

Unijelo je „Jurjevsku pjesmu“ u prvi razred Osnovne škole Ante Kovačića, dovelo gosp. Franju Žagmeštra da mališane nauči pjevati starinsku pjesmu njihovih pradjedova.

Vježbalo se i pripremalo i 22. travnja 2016. krenulo u obilazak kuća. Nošnje, zeleni vjenčići i zelene grane povorku su učinile prekrasnu.

Ove godine išli smo u Oplaznik k obitelji Cimperšak. S koliko radosti su iščekivali naš dolazak najbolje govori činjenica da se tata Tomislav vratio s mora (gdje radi) kako bi podijelio s ukućanima radost prigode. Domaćini su bili veseli, srdačni, sretni i- poželjeli da dođemo opet.

Nakon Oplaznika posjetili smo nekoliko obitelji u Trsteniku- Pavor-Kukolj jer imaju i svirače. Mia i Lovro kratko su uzeli tamburice i, zajedno s dvije Barbare, priključili se iskusnim sviračima- braći Žagmeštar (Stanku, Mirku i Franji) i njihovim prijateljima gosp. Branku i Antoniju, kojima se ove godine priključila i profesorica Engleskog jezika, gospođa Budić. Bila je odjevena u prekrasnu narodnu nošnju kao i ostali svirači.

Domaćini su uložili puno truda i lijepo i srdačno dočekali veselu povorku.

Išli smo k obitelji Magdić u kojoj je najveseliji, zbog lijepog događaja, bio djed Željko u čijem oku je blistala suza radosnica. Veseli i raspjevani bili su svi članovi obitelji.

Zadnja kuća u ovogodišnjem obilasku bila je kuća obitelji Majerić (Branka i Tomislava). Još prošle godine „pala“ je molba „dođite nam i dogodine, opet ćemo imati prvašića.“ I tko ne bi udovoljio molbi?! Ovdje je pjevala, uz Jurjevski- i „svečarska“ jer je gazdarica Đurđica.

Pratile su nas dvije TV ekipe, a jednoj je mlada mama Nikolina otkrila recept za starinsko jelo „poderane gaće“.

I ovogodišnje Jurjevo (osmo po redu koje obilježavaju učenici Osnovne škole Ante Kovačića u Mariji Gorici) primaklo se kraju. Svirači, pjevači i sva pratnja ušli su u autobus i puni prekrasnih dojmova vratili se u školu. Poželimo još puno ovako lijepih Jurjeva (ljepoti je pridonio i prekrasan dan), da svake godine bude što više obitelji koje će nas zvati ni primiti na svom pragu. Donijet ćemo dah proljeća, buđenje ne samo prirode nego i lijepih osjećaja koji su danas, nažalost, ostali sakriveni duboko u našim srcima.

Sretni smo što je nakratko u ljude ušla radost i sreća i što su se tereti svakodnevnice zaboravili. Radost je donio Sv. Jura i ovaj prekrasni stari hrvatski običaj. Ne prepustimo ga zaboravu. Čuvajmo ga i sačuvajmo za nove naraštaje.

Hvala svima koji su na bilo koji način omogućili da Jurjevo bude tako lijepo: gospodinu Meštroviću i gospođi Božici, načelnici M. Jančić koja nas je vjerno pratila i dijelila radost s nama, hvala neumornim sviračima, domaćinima koji su nas lijepo i toplo primili i „Hvala Ti, Bože, za ovaj dan!“

Antica Rajčić

P.S. Svakako zavirite u foto-galeriju. . .